srijeda, 16. rujna 2009.

Blagovanje i Religija

Svaki je dan kap koja istječe iz posude našeg života. I samo je do nas hoće li biti cjelovita i zaokružena i nastavljati se na iduću kao mlaz ulja bez prekida i stresa ili će kapati nejednako poput nerazumljive životne priče jednako teške onima čija je i drugima…

Pred mjesec dana, točno u petak uvečer otišao sam u Vrpoljac s namjerom da konačno osjetim ozračje Gospe od Vrpolja, do koje je moj čača toliko držao, da bi danima unaprijed dogovarao kakao bi skolio nekog od nas koji ne držimo toliko do običaja i janjetine, a u našoj kući nas je takvih bila većina. Uzdajući se u iskustvo, činilo mi se razumnim rezervirat stol u Tocide, s kojom imam dobro iskustvo i na njihovoj terasi na brijegu malo odmeditirati na temu pripreme za feštu dok blagujem. Janjetina s ražnja, istina, nije na popisu mojih najomiljenijih, ali je nezaobilazna ako imaš namjeru shvatit ono 'nešto' što većinu Šibenčana povezuje s njihovim korijenima, s neizrecivim i onostranim. Ono zbog čega se tog dana uozbilje, iako se smiju. Odjenu svoje najbolje gače i košulju i ozareno hrle u Vrpolje, među ljude, u gužvu da bi se poklonili čudotvornoj slici ili samo kupili pola kile friško pečene janjetine za kući.

I tako sam stigao i sjeo za stol koji je po svim znakovima samo čekao na mene. S terase Torcide se vidi grad. Pogled oslobođen gravitacije poput duha u tišini leti peko vinograda i maslinika sažimajući ga iz perspektive iz koje su ga ljudi promatrali stoljećima, a kad se noć spusti, i kad mrak pogasi svijeće grad tih ljudi iz prošlosti bi nestajao. Ostajala bi samo imaginacija šira, dublja i viša od života. Nasluta jedne budućnosti koja će doći stiješnjene između polja i zvijezda..

Nešto se duboko promijenilo u nama.

Nema komentara:

Objavi komentar