Kolači i smisao života

Kolači mogu predstavljati vrlo važnu stvar u nečijoj životnoj filozofiji, u drugoj, pak, ništa osobito. Poznata je terapija prejedanja kolačima dok se ne smuče i zauvijek tijelo iscijele od neumjerenosti koja je mnogima svojstvena. Ali, postoji i navika odlaženja u slastičarnu kao svojevrsna zabava, društveni događaj kristaliziran oko nevinijih kvaliteta. Oko djece, recimo, malih rođaka, penzionera, zgodnih prijateljica i slično…
Desert je, pak, nadgradnja. Dovođenje užitka u zenit. Prežderavanje, s druge strane, sistematsko i metodično ubijanje vremena. Postoji uživanje slatkoće koja počinje decentno da bi završilo prejedanjem jer je praznina koja ostaje iza bijelog šećera neispunjiva. Rupa se širi eksponencijalno s brojem zalogaja da bi završila bolom u želucu i / ili kajanjem da je to zadnji put. Svojevrsnom zakletvom s figom u džepu, kojoj smo nevjerni već prvom prilikom.

Postoji nerazumljiva predrasuda da neki kolači nisu zanimljivi. Pristupamo im s podcjenjivanjem da bi se oklijevanja iz jednako nerazumljivih razloga pretvorila u užitak. U svakom slučaju, pod glađu za ukusom , doista nije lako podvući gastronomsku crtu.
Kolači o kojima ću vam danas govoriti osobiti su iz nepoznatih razloga. Ako je moguće pričati o kolačima i seksu, a ne spomenuti čokoladu, onda su to upravo ti kolači iz male skrovite, ali jednom kad uđete svježe i duboke prodavaonice. Polu-dućana polu-ljekarne, gdje se nagnuće prema ukusu prožima sa strašću prema umjerenosti i zdravlju.