ponedjeljak, 10. kolovoza 2009.

Natura, Šibenik

kolaći makrobiotskog dućana Natura


Kako opisati more onom koji nikad nije ronio, surfao ili jedrio. Gledano s kraja more nema okus soli, ni mir dubine. Kiša koja pada nije filozofska spekulacija već miris koji prožme cijelu prirodu. Boje, sjaj, svježina samo su popratne senzacije esencije koja klizi s kišnim kapima glatkom stranom prozora. Vlaga koja ispuni okoliš ne mijenja samo njegovu sliku, ona mijenja stvarnost dajući joj svježinu ili sumornost.

Makrobiotski kolači se ne mijese da bi nadražili nepca i uzbudili duh. Oni se peku i kuhaju da ispunjujuće smire želudac koji potom cjelokupno tijelo uvodi u blaženo zadovoljstvo. Decentan osjećaj spokoja koji ne traži još jedan zalogaj, i još jedan kolač i tako dalje dok kutija ne ostane sasvim prazna.
Nerafinirani šećeri i fruktoza koji sporo izgaraju, žitarice cjelovitog zrna koja danima čuvaju vlagu, neobično ukrštanje sastojaka koji potiču žvakanje, jedno drugačije doživljavanje osjeta i stanja u želucu isprva se ne doima spektakularno. Treba vremena da nepca sazriju za novu kvalitetu. Ali, jednom kušan, kolač spravljen po makrobiotskim načelima, iz najboljih sastojaka kojim nas uzbuđuje Mediteran je početak kraja života u kojem je ukus bio posljedica slučaja, zadovoljstvo privremenog karaktera, a zdravlje sustavno ugrožavano glađu za slatkoćom. Makrobiotski kolači kako god se zvali, od rogača ili zobi, pšeničnih klica, bresaka, višanja ili raži, s ječmenim ili zobenim maltom, maltom od jabuke, zgusnuti aru prahom, s javorovim sirupom ili bez njega bliskiji su onom što se jelo u vrijeme naših nona, nego modernom svijetu u kojem hrana ima okus pakiranja. To su prve slastice koje su ispunile onu varljivu prazninu u meni koja je žudila za neispunjivim emocijama, patila zbog prekršenih obećanja i ljubavnih izdaja.

Nema komentara:

Objavi komentar