utorak, 17. studenoga 2009.

Život je ono što prolazi dok planiramo što ćemo i kako živjeti


Noć Mladog vina u Uzorite, kod Tonija



U mnogim prilikama rabimo riječ zrelost, pretpostavljamo je ili zahtijevamo, no o ćemo je zapravo, poprilično je maglovito. U čemu je kvaka svakodnevnog svođenja veselja i razuzdanosti na mlado i/ili nezrelo ?!
Za razliku od mladosti, zrelost je nesumnjiva, poprilično razbacana, i svugdje prva i najvažnija. U zrelim odlukama, recimo ili zrelim pitanjima i odgovorima. U zrelim potezima, zrelim kruškama, pršutu, siru ili jagodama… No, među svim tim otocima zrelog razbora, zrelih stavova i zrelih ukusa, teče rijeka posvemašnjeg odsustva svijesti o činu i posljedicama. I to je ono što me veseli. 11 mjeseci u godini nastojimo biti trijezno. Sačuvati dostojanstvo i biti razboriti. Trudimo se razmišljati investicijski (umjesto trošiti) itd, itd… da bi sve to apolonsko jednom u godini utopili u Dionizijskom i nezrelom koje čami u nama zatočeno i isprepadano. I tako zaboravljajući planove o životu, dajemo si tako rijetke i potrebne prilike da proživimo. Da budemo otkačeni na svoje i veselje drugih i stoga svake godine dok jedni čekaju Beaujolais, Beaujolais-Villages ili Beaujolais Cru ja se ložim na šibensko mlado, vino slatko od mladosti.
I tako se u subotu spremam na svoju čašu mladog u Uzoritu kod Tonija. I planiram guštati u grožđanom soku dok se još nije sasvim zaogrnulo u buke, godište i sortu. I uopće se ne slažem da nije priča, i da za njega ne važi iščekivanje. Zapravo je sasvim suprotno. Mlado je vino već po tom što postoji, pustolovina. Cjelovitija od mnogih zrelih i velikih vina i odluka. Rijetka (samo jednom u godini), kratkotrajna ( do nove godine i onda nagodinu), neuhvatljivog okusa (tko da definirana ono što se promjeni od usta do želutca) i neprenosiva u smislu iskustva. Možeš ga i začepiti, ali do Nove godine duh mladosti je nestao i nema ga smisla tražiti.
I ove godine je to ''Mlado' od Vinoploda, Vinarije iz Šibenika koje me nadahnulo čak i više od sjajno zapakovanog Beaujolaisa oko kojeg se isprela priča megalitskih razmjera. Od marketinški Panteonskog uspjeha do suda časti zbog imena koje mu navodno ne pripada jer i nije vino u 'onom' smislu riječi. Ali ja ga upravo takvog volim i klanjam se vinariji na kuveu Merlota, Vranca i Plavke. S obzirom na kvalitetu, zapravo je 25.000 boca koliko su napravili poklon tržištu i dobra startna pozicija za sezonu blagdana.

I stoga preporučam, pridružite se. Skoknite po svoju bocu u Tonija. Samo je jednom u godini vino slatko kao golubica u grožđu. I nije važno koja je godina i berba. Važan je onaj nefermentirani šećer u njemu i okus grožđa. Preskočit mlado pred zimu je kao ugazit na nepostojeću stepenicu dok hitaš u susret Božiću.

Nema komentara:

Objavi komentar