Ovo je naravno prilog o hrani, namirnicama, kulinarstvu i gastronomiji, ne o meni. Ipak kako sam ja onaj kroz kojeg prolazi sva ta hrana i napitci, kako vam pripovijedam o vlastitom iskustvu, kako ga i gdje steći, po koju cijenu i na koji način i što, uopće, na ljudskoj razini sve to znači, red je da se i predstavim.
Zapravo je osobito teško govoriti o sebi. Kad god zaustim reći nešto otvoreno i tvrdo kao tko sam i što radim, odakle dolazim i čemu stremim uvijek je negdje paradoks u blizini. …I dok o svemu imaš stav, sam si sebi nepoznanica. I mislim da u tome nisam jedini. Cijeli niz faktora nevidljivih u svakodnevnoj komunikaciji, kao nedostatno iskustvo, duhovna, fizička i intelektualna ograničenja, vrijednosti koje samo uvjetno dijelimo, čine me svjesnim koliko je krha naša komunikacija.
Koliko sam samo puta od cijenjenih kolega gastronoma čuo da je to i to vino sjajno, da znaju ne samo je li riba svježa već i poštu na kojoj je ulovljena itd… a osvjedočio se da je vino koje hvale običan bućkuriš, i da na peškariji kupuju lignje iz leda, a da okom ne trepnu. Nakon svega, ne mogu se ne zapitati koliko zaista poznajemo materiju o kojoj govorimo? I što tek onda reći o sebi ?!
Pokušavajući i ovo i ono, istražujući, eksperimentirajući i griješeći izgradio sam vlastit pogled na svijet. Da ga malo napušem, nazvat ću ga vlastitom filozofijom. Moje strasti su se mijenjale, neki to znaju, ali je poanta da ih nikad nisam napustio. Samo sam ih ponio korak dalje.
Jedan japanski zen mudrac je rekao da cijela naša sudbina počiva u jednom jedinom pitanju: 'Jesmo li zadovoljni tamo gdje smo ili bismo napravili samo jedan mali korak dalje.' E, pa čini se da i nisam zadovoljan stanjem u kulinarstvu kad sam se našao u tom društvu. No, ono što me zadivljuje i privlači je koliko je, u međuvremenu, ljepote u njemu otkriveno i koliko još uvijek traži da iziđe na svjetlo.
Sve što sam bio i dalje sam, kao što sam oduvijek bio gurman, samo to nije bilo 'ono' glavno, nije bilo vidljivo. Karte su promiješane. One s vrha našle su se u sredini, a one donje isplivale su na površinu. U gurmanstvu oduvijek vidim i dizajn i umjetnost i modu, emocije, ljubav i energiju, inspiraciju i ljepotu... Kao posljednje u nizu kulinarstvo se pokazalo najkompleksnijim životnim iskustvom, a pazar najuzbudljivijim mjestom. Moja prijateljica običava reći da je vrhunac komunikacije među ljudima razgovor o spizi i cijenama s kumicama na pazaru. Zola je tržnicu nazvao trbuhom Pariza. Dodao bih da je pijaca želudac kroz koji ljubav ulazi u grad. I to ne bilo koja već ona koja nastoji da nas učini sretnim
Nema komentara:
Objavi komentar